Kolicima po Zagrebu (a malo i po Ljubljani)

Da dobar marketing djeluje i na najveće mrgude i Grincheve uvjerio sam se ove godine na vlastitom primjeru kada sam, ponukan svim onim hvalospjevima koje čitam o zagrebačkom Adventu, napokon odlučio posjetiti glavni grad u ovo božićno vrijeme. 

Jedna od stvari kojih se kao osoba s invaliditetom morate odreći je spontanost tako da i ova "manja" putovanja morate planirati poprilično unaprijed. Tako smo avionske karte moja Lozo i ja rezervirali točno mjesec dana prije što se pokazalo kao dobra odluka - ne zato jer smo prošli mnogo jeftinije (jer nismo) već zato što karte za letove oko Božića planu u samo nekoliko dana tako da avion podsjeća na one indijske vlakove na ruti Bombay - New Delhi. Ili na 1A iz Mokošice. . 

BTW, moja iskustva s letovima Croatiom možete pročitati ovdje uz napomenu da je i ovog puta sve prošlo bez ikakvih problema izuzmemo li mladu šalterušu na zagrebačkom aerodromu čiji je bezobrazluk ipak ostao smo usputna fusnota inače prekrasnog putovanja. 

Smještaj

Osim avionskih karata, smještaj je još jedna stvar o kojoj se potrebno pobrinuti nešto prije, pogotovo ako vam je poput mene važno da je sve barem donekle prilagođeno. Ovog puta odlučili smo se za privatni smještaj i moram reći da sam se, pretražujući Booking.com i Airbnb ugodno iznenadio ponudom hotela i apartmana prilagođenih potrebama osoba s invaliditetom. 

Apartman Fernando

Cijene su doduše nešto veće nego u ostatku godine no mi iz Dubrovnika i okolice smo zadnji koji po tom pitanju smiju prigovarati tako da ću vas poštedjeti kukanja. 

Uglavnom, izbor je pao na Apartman Fernando koji, osim što je prilagođen kretanju u kolicima, i izgleda prilično dobro i stvarno ga mogu preporučiti svima. 

Sadržaji

Osim sadržaja vezanih za Advent, želio sam posjetiti i neka druga mjesta i poučen nekim ranijim iskustvima, najprije sam odlučio provjeriti njihovu pristupačnost. Pa sam tako doznao da Muzej iluzija nije uopće prilagođen ulasku u kolicima dok su mi iz Muzeja ratne fotografije također negativno odgovorili uz napomenu kako planiraju ugraditi lift i da su već na pola potrebnog iznosa. Ta mi je informacija bila jako potrebna korisna. 

Mjesto na kojem se osim nas slikalo još bar sto tisuća ljudi.
Al dobra je slika pa ko ga j***. 

Da ne bi bilo da samo kritiziram, evo i jedna pohvala ZET-u koji se sjetio staviti malu platformu koja osobama u invalidskim kolicima olakšava ulazak u uspinjaču pomoću koje ste za manje od minute na Gornjem gradu, dijelu Zagreba koji je možda i najljepše uređen u ovo blagdansko vrijeme. 

Osim zbog skladno uređenih kućica, Gornji grad ima plus i zbog Muzeja prekinutih veza - jedinog koji je u potpunosti prilagođen kretnju u kolicima i u kojem se, osim razgledavanje zanimljivih eksponata, može popiti i prilično dobra kava.

                       Zagrebačkim ulicama...

Što se neke opće prilagođenosti i prohodnosti ulica tiče, Zagreb je po meni ipak dva koplja ispred Dubrovnika o čemu sam već prije pisao. Širina i uređenost pločnika, male rampe za prelazak preko kolnika, mjesta za parkiranje - sve je to jednostavno na većoj razini nego u našem gradu i iako se radi o dva potpuno različita grada (arhitektonski, reljefno isl.), od Zagreba ipak imamo štošta za naučiti. 

Ipak, treba napomenuti da iako obilježena mjesta za parkiranje postoje, ona su u pravilu zauzeta, barem što se gradskih ulica tiče tako da je najbolja i najjednostavnija opcija parkirati u nekoj od podzemnih garaža i od tamo se zaputiti u istraživanje grada. 

Gastronomska ponuda

O ponudi hrane i pića neću previše duljiti jer je stvarno dosta toga već napisano po raznim portalima, a onaj kome treba savjet po tom pitanju sigurno po njega neće dolaziti na moj blog. Ipak, reći ću jedno - kobasice i kuhano vino nisu vrh božićne ponude i ne bojte se isprobati i nešto osim tih očitih zicera.

Što se prilagođenosti restorana i kafića tiče, situacija je tu manje-više kao i u našem gradu uz napomenu da je u Zagrebu i ponuda daleko veća pa je i lakše pronaći kafić ili restoran u koji je moguće lako ući.

Ipak, za oko mi je zapela Tkalčićeva kao dobar primjer budući da velik broj restorana i kafića na ulazu ima male drvene rampe čija izrada ne košta previše, a za ljude u kolicima znači jako puno. 

I za kraj - Ljubljana

O bratskoj nam Sloveniji ne bih previše pisao budući da smo u njihovom glavnom gradu proveli svega nekoliko sati. 

Iako nas je Ljubljana dočekala kišovita i obavijena maglom, to nije narušilo moj dojam o predivnom, uređenom srednjoeuropskom gradu s urednim ulicama, pristojnim vozačima i čak osam invalidskih mjesta na jednom katu javne garaže 😮😲

Mnogo je zanimljivih stvari koje Ljubljana nudi, ali za ovaj jednodnevni izlet mi smo se, osim neizbježnih restorana i kafića, odlučili za stari grad i njegove mostove, zanimljivu četvrt zvanu Metelkova kao i za najveći ljubljanski neboder Nebotičnik do čijeg vrha vodi kombinacije lifta i stepenica i koji je zbog toga ostao i jedina atrakcija koju nisam vidio.

I to Vam je ukratko to. Uz zaključak kako su Zagreb (uz objektivne mane), a pogotovo Ljubljana kilometrima ispred našeg grada što se prilagođenosti osobama s invaliditetom tiče, želim Vam sretnu i uspješnu Novu godinu!!  🎄